Kako bi izgledalo kada bi Bazilika Srca Isusova mogla progovoriti? Što bi rekla o svojim ranama, o ljudima koji su kroz njezina vrata prolazili, o potresu koji ju je teško ranio i o Anamariji Carević, mladoj župljanki čiji je život upravo u tom potresu prerano završio?
Odgovore na ta pitanja donosi radiodrama „Gradilište Srca“, prema dramskom tekstu Petre Ćurlin, Anamarijine profesorice engleskog jezika i radijske voditeljice na Radio Mariji. U središtu radiodrame nalazi se sama Bazilika Srca Isusova, koja kroz glas akademske glumice Biserke Ipše pripovijeda svoju priču o ranama, obnovi, vjeri, ljudima i nadi.
Ideja za radiodramu rodila se jedne večeri u vrtu Bazilike. Glumačka skupina „Putnici“ izvodila je predstavu o svetom Ivanu Pavlu II., a Petri Ćurlin sinula je misao: što kada bi Bazilika mogla progovoriti? Ta se misao pokazala snažnijom od prolazne ideje. Bazilika je tada već godinama bila pod skelama. Nakon zagrebačkog potresa njezina je unutrašnjost bila teško oštećena, a ono što je generacijama vjernika bilo mjesto molitve, odjednom je postalo gradilište. Izvana se vidjela obnova. Iznutra su ostajali sjećanje, bol, čežnja i nada.
Petra je zato počela pisati monodramu u kojoj bi Bazilika ispričala svoju priču. No tijekom pisanja postalo je jasno da ona ne može biti samo glas koji govori o vlastitim ranama. U njezinoj se priči pojavljuju ljudi, događaji i sjećanja koja Bazilika pamti i koja nadilaze jedan ljudski život. Jer Palma nije samo građevina. Ona pamti. Pamti generacije vjernika, molitve, mise, pjesme, susrete, radosti i tragedije. Pamti i Anamariju.
Za našu Zakladu Anamarija Carević upravo je ovaj dio radiodrame posebno važan.
Anamarija je bila mlada djevojka, kći, prijateljica, učenica i župljanka. Bila je dio života Palme. A 23. ožujka 2020., dan nakon strašnog zagrebačkog potresa, njezin je život naglo prekinut.
Ali njezina priča nije završila toga jutra. Anamarijino ime danas nosi naša Zaklada čija je svrha obnova Bazilike Srca Isusova i izgradnja pastoralnog centra koji će nositi ime „Anamarija Carević“. Obnova Palme zato za nas nije samo obnova zidova, krova, svodova i prostora. To je i čuvanje mjesta koje je bilo dio Anamarijina života i koje danas čuva sjećanje na nju.
U radiodrami Anamariju glumi mala župljanka Paula Matić. Njezin izbor za tu ulogu nosi posebnu simboliku: Paula je jedna od vjernih moliteljica krunice na Kamenitim vratima, gdje je nekada molila i Anamarija. A ujedno je i najmlađa volonterka naše Zaklade. Naša mala predškolarka Paula, kako je naš pater Niko Bilić upravitelj Zaklade zove Princeza Paula Od Kamenitih Vrata.
Tako se kroz radiodramu susreću dvije generacije djece i mladih koji su svoje molitve donosili pred Gospodina. Anamarijin glas u ovoj priči nije tek glas jednog lika. On predstavlja trag mladog života koji je ostao duboko upisan u Palmu i njezinu zajednicu.
Naslov radiodrame nastao je iz jednostavne, ali snažne slike: gradilište Srca Isusova. Naš upravitelj, pater Niko Bilić često je na svetim misama u privremenom prostoru Palme zajednicu pozdravljao riječima: „Dobro došli na gradilište Srca Isusova!“ I logično, upravo te su riječi postale naslov radiodrame. I teško je pronaći bolji opis onoga što se posljednjih godina događa u Palmotićevoj. Na gradilištu se obnavlja Bazilika, ali istodobno se obnavlja i zajednica. Ljudi ponovno pronalaze put do Palme. Donatori, vjernici, volonteri, stručnjaci, izvođači, svećenici i brojni dobročinitelji postaju dio iste priče.
Zidovi se popravljaju, ali obnavlja se i mjesto susreta čovjeka i Boga.
Upravo je zato radiodrama više od priče o jednoj zgradi. Ona govori o ljudima koji su tijekom desetljeća i stoljeća svoje živote utkali u Palmu. A među njima je i Anamarija. Bazilika u radiodrami progovara glasom akademske glumice Biserke Ipše, koja je u njezinu lik unijela snagu, dostojanstvo i emociju. U radiodrami sudjeluju i Robert Kurbaša u ulozi p. Damira Kočiša, rektora Bazilike i voditelja obnove, te Siniša Ružić u ulozi inženjera.
Svoj glas dali su i članovi isusovačke zajednice iz Palmotićeve, među njima p. Niko Bilić i p. Mislav Skelin, dok je p. Božidar Nagy svoj glas posudio samome Gospodinu. U radiodrami se pojavljuje i blaženi Ivan Merz, kojega je utjelovio volonter Radio Marije Stjepan Škara.
Posebno mjesto imaju i naši dragi prijatelji iz Akademskog zbora Bazilike Srca Isusova „Palma“. U radiodrami se čuju snimke više generacija pjevača, uključujući korizmene pjesme snimljene upravo na koru Bazilike koja je tada još bila ranjena i u obnovi. Jedna od snimki nastala je još u svibnju 2020., samo nekoliko tjedana nakon potresa. Zbor Palma tada je pjevao na koru ranjene Bazilike. Danas taj isti zvuk ponovno postaje dio njezine priče.
U radiodrami se čuje i snimka rušenja oštećenog svoda Bazilike, koju je ustupio p. Damir Kočiš. To je jedan od najsnažnijih trenutaka radiodrame. Zvuk rušenja vraća nas u jutro 22. ožujka 2020. i u sve ono što je potres donio Zagrebu. Ali za Anamarijinu priču taj zvuk ima još dublju težinu. Jer samo dan poslije, 23. ožujka, Anamarija je izgubila život.
Zato se u priči o obnovi Palme ne može govoriti samo o građevinskim radovima. Iza svake pukotine, svake srušene opeke i svakog obnovljenog zida postoje ljudske priče.
Neke od njih bole.
Neke daju snagu.
Anamarijina daje i jedno i drugo.
Radiodrama je emitirana na Radio Mariji na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 12. lipnja, neposredno prije svečane večernje svete mise u Bazilici. Bio je to poseban trenutak za sve nas uključene u obnovu ovog Gradilišta. Nakon godina obnove, na svetkovinu Srca Isusova vjernici su ponovno zakoračili pod svod Palme. Mjesto koje je godinama bilo gradilište ponovno je ispunila pjesma. U tom se trenutku ostvarila i jedna od središnjih čežnji radiodrame, želja Bazilike da ponovno otvori svoja vrata svima koji su umorni i opterećeni.
No priča još nije završena.
Obnova Palme još traje. Pred nama su i dalje brojni restauratorski i konzervatorski radovi i potrebe kako bi Bazilika ponovno mogla u potpunosti živjeti svojim poslanjem. A upravo zato „Gradilište Srca“ ostaje važan podsjetnik da obnova nije samo ono što se vidi.
Ona je i ono što se događa u srcima ljudi.
Petra Ćurlin u svojem promišljanju o nastanku radiodrame zapisala je da je kroz pisanje sve više osjećala kako u tragedijama i bolima nikada nismo sami. To je možda i najvažnija poruka ove priče. Anamariju ne možemo vratiti. Ne možemo promijeniti ono što se dogodilo 23. ožujka 2020. Ali možemo čuvati njezin trag. Možemo čuvati mjesto koje je bilo dio njezina života. Možemo obnoviti Baziliku u kojoj je molila. Možemo izgraditi pastoralni centar koji će budućim generacijama mladih biti mjesto susreta, formacije, molitve i zajedništva.
I možemo pričati o njoj.
Jer dok se njezino ime izgovara, dok se čuva sjećanje na njezin život i dok se dobro koje je povezano s njezinim imenom nastavlja širiti, Anamarijin trag ostaje.
Radiodrama „Gradilište Srca“ upravo je jedan od tih tragova. Priča u kojoj je progovorila Bazilika. Priča u kojoj se čuje njezina povijest. Priča u kojoj odzvanjaju zvukovi potresa, pjesma zbora, glasovi ljudi koji je danas obnavljaju i glas jedne mlade Anamarije koja je svoj život prerano završila, ali čije ime i dalje živi u srcu Palme.
Poslušajte radiodramu „Gradilište Srca“
Radiodramu prema tekstu Petre Ćurlin režirala je dr. sc. Sanja Nikčević, a ostvarena je u suradnji s našom Zakladom, koja je partner projekta obnove Bazilike Srca Isusova i izgradnje Pastoralnog centra „Anamarija Carević“.
Poslušajte radiodramu „Gradilište Srca“ na YouTubeu
„Gradilište Srca“ posvećeno je Bazilici, njezinoj zajednici i svima koji svojim molitvama, radom i darovima sudjeluju u njezinoj obnovi, a posebno sjećanju na Anamariju Carević.
Lenka Grčić
