Na samom početku mjeseca kolovoza, 1. 8. 2025., na spomendan Alfonza de Liguorija, došao nam je Prvi petak. Napunilo se mjesec dana od Posvete svega naroda i domovine Srcu Isusovu, a središte Posvete bilo je upravo kod nas u okrilju bazilike. Tom prigodom upravitelj naše Zaklade, p. Niko Bilić, predvodio je svetu misu na kojoj smo bili izravno povezani sa cijelom velikom obitelji Radio Marije. Na oltaru je s pravom još uvijek i slika sv. Ignacija, velikog duhovnog učitelja i osnivača Družbe Isusove, kojega smo jučer, na njegov blagdan, 31. srpnja proslavili. Od srca hvala našoj vrijednoj sestri Marijeli i cijelom najiskusnijem i najvjernijem zboru koji se i usred ljeta okupio. Hvala velika majstorima tehnike koji su omogućili da budemo povezani u izravnom prijenosu preko Radio Marije i zvukom i slikom.
Zahvalili smo Bogu za sve vas, naše dobročinitelje, molili za vas, a posebice smo izrekli zahvalu gospođi Dubravki Franici i njezinoj obitelji na silnoj potpori koju su darovali na čas Srcu Isusovu upravo pred blagdan sv. Ignacija Lojolskog. Na kraju mise podsjetili smo se da je Zaklada izdala dugoočekivane preslike lika Srca Isusova u velikom i manjem formatu koje s mogu nabaviti u sakristiji.
Na misi smo kao i obično na Prvi petak bili povezani sa svim članovima Apostolata molitve tj. Papine svjetske molitvene mreže i prisjetili smo se molitvenih nakana za ovaj mjesec za koje na molitvu poziva naš papa Lav XIV. i naši biskupi:
PAPINA: Za zajednički suživot.
Molimo, da društva u kojim se suživot čini težim ne podlegnu napasti sukoba zbog etničkih, vjerskih ili ideoloških razloga.
BISKUPSKA: Za napredak hrvatskog društva.
Da, vođeni evanđeoskom odgovornošću za svijet, budemo zauzeti u izgradnji pravednosti, zajedništva i svekolikoga napretka hrvatskoga društva, zahvalni za sve koji su svoje živote darovali za slobodu naše domovine.
P. Bilić ovako je propovijedao:
Koja je mila zadaća za mene progovoriti vam danas na dan Isusova Srca u ime Zaklade Anamarija Carević, zaklade za obnovu ove naše bazilike presvetoga Srca Isusova i izgradnju pastoralnoga centra u srcu Zagreba. Sada, kad se napunilo cijelih mjesec dana od Posvete svega naroda Srcu Gospodinovu, kojoj središte bijaše upravo ovdje, najdublje vam u Božje ime želim zahvaliti na svakoj vašoj pomoći – duhovnoj i materijalnoj – u obnovi ovog hrvatskog narodnog svetišta Srca Isusova. Vidite, radovi napreduju! Ovih dana posebice zahvaljujemo gospođi Dubravki Franici Martinović i njezinoj obitelji na uistinu velikoj, velikoj potpori koju su darovali na čast Srcu Isusovu upravo pred proslavu sv. Ignacija.
Sve vas pozivam da još jednom promotrimo kroza što prolazi Isusovo Srce! K svojima dođe, njegovi ga ne primaju. Danas je dan sv. Alfonza de Liguoria, naučitelja sv. Crkve, koji je u čak devet izdanja objavio Moralnu teologiju, osnovao Kongregaciju Presvetog Otkupitelja, poznate Redemptoriste, i postao svetac zaštitnika ispovjednika. Pravo je s njime ući duboko u tajnu Srca Isusova.
Levitski zakonik sveudilj poziva na blagdane u čast Gospodinu: Pasha u čast Gospodinu (Lev 23,5), Blagdan beskvasnih kruhova u čast Gospodinu (Lev 23,6), Pedesetnica (Lev 23,16), Dan Pomirenja (Lev 23,27), Blagdan sjenica u čast Gospodinu (Lev 23,24). Predlaže Zakonik sve vrste prinosa: prvine (Lev 23,10) i prikaznice (Lev 23,11), paljenice i prinosnice, klanice i ljevanice (Lev 23,37). A božanski Prorok Isus, Sin Božji ostaje bez časti (Mt 13,57)!
Evanđelje po Mateju u početcima izrijekom navodi da je Isus, nakon krštenja i kušnje u pustinji, ostavio svoj Nazaret i nastanio se u Kafarnaumu uz more (Mt 4,13).
Evo ga, sada se vraća kao čuveni Rabbi, učitelj i čudotvorac, u svoj zavičaj. Sam potvrđuje da je riječ o njegovu domu i njegovu rodnom kraju (Mt 13,57). Zidove nazaretske sinagoge (“njihova sinagoga” Mt 13,54) zasigurno dobro poznaje još iz rane dobi. Otkako je s dvanaest godina u jeruzalemskom Hramu ušao među samostalne vjernike redovito ulazi u taj sveti prostor ispunjen mirisom božanskih riječi, koje silaze s neba preko Pisma, i ljudskih molitava, koje se uzdižu u visine.
Evo ga, sada je tu kao prorok. Poučava (Mt 13,54). To su njegovi. Ljudi među kojima je odrastao pravim ljudskim odrastanjem, podložan roditeljskom autoritetu. Tu je njegova rodbina, počev od najbližih – majka i oni koje Pismo zove “braća” i “sestre”. Znaju ljudi Majku Mariju po imenu. Znaju i Judu i Jakova koji su možda baš među dvanaestoricom izabranih apostola. Znaju Šimuna i Josipa, koji je vjerojatno “Josip Mlađi” za razliku od poočima Josipa, drvodjelje, po kojemu je Sin Davidov Isus u očima ljudi sin Josipov.
O kako točno! Da, Isus je njihov. Odrastao je uz očinsku skrb njihova nazaretskoga majstora – tesara, stolara i krovopokrivača. Da, naš je brat. Mi smo mu braća i sestre. S nama je dijelio odsudne, najvažnije dane djetinjstva i mladenaštva u kojima se odgaja i izgrađuje ljudska osoba. Brat je među braćom, Nazarećanin među Nazarećanima.
Točno oni vide mudrost i sile njegova Srca. Znaju za sve to. Tako dobro i tako točno oni pitaju: “Iz kojega izvora to dolazi? Odakle mu? Otkuda?” Zapanjeni, čude se i dive (Mt 13,54). I pravo je tako! Kao što se i Crkva tijekom stoljeća smjerno i zahvalno divi Božjim čudesima.
Pa u čemu je onda problem? Gdje i kako počinje uvreda Srcu Isusovu? Prorok – naš Prorok – ostaje bez proročke časti. Odriču mu vrijednost njegove osobe.
Ključ je zacijelo na kraju evanđeoskoga odlomka. Nemaju vjere (“nevjera” Mt 13,58)! Ne vjeruju. Nemaju pouzdanja. Ne poklanjaju mu svoje povjerenje, ne oslanjaju se na njega, nego je on njima skandal (σκανδαλίζω Mt 13,57(. Sablazan im je, spoticaj. Posrnuli su, umjesto da su išli do kraja i otkrili, priznali i smjerno motrili, ono što ih zanima: odakle to ovome (Mt 13,54.56).
Pa otpočetka povijesti znaju da je Bog njihov Stvoritelj i Spasitelj. Bog ih je izabrao, Bog im je Otac. Isus riječju i djelom jasno svjedoči odakle sva snaga i ljubav njegova Srca. Neuvijeno pokazuje odakle vlast i sila za sva njegova znamenja od početka u Kani Galilejskoj pa sve do slavnoga završetka u uskrsnuću. Otac nebeski po svojoj svevišnjoj sili, po Duhu Svetom, dao je da Srce Božje kuca ljudskim otkucajima u Sinu utjelovljenom.
Zato se danas svesrdno pridružujemo onoj blaženoj nekolicini na kraju Evanđelja na kojima je Gospodin ipak mogao učiniti ona bar neka čudesa (“ne mnogo” Mt 13,58). Klanjamo se smjerno njegovu Srcu. Iskazujemo čast koja mu pripada. Prinosimo zadovoljštinu i naknadu za svu nevjeru i sve obeščašćenje.
Ovdje možete naći snimljenu cijelu svetu misu:
