otpjevni psalam u četvrtak 14. tjedna (god. II.): Ps 105,16-21
Ovaj psalam pred nas stavlja poznatu povijest Josipa Egipatskog. Pismo ovdje tumači da je velika glad bijaše dio Božjega nauma i da prodan od braće u roblje Josip ostvaruje Božje poslanje. Smijemo li u duhu ovih stihova razmatrati kako je Gospodin dao da dođe težak zagrebački potres? On je dopustio da naša Anamarija ode u ropstvo ljudske smrti, okovane joj noge i vrat zemaljskim grobom. Ta, on sam je pravom smrću kao Otkupitelj umro. Ali zato da pokojna Anamarija – proročki odriješena od uzica smrti, u Božjem milom zagrljaju – nama, braći svojoj, svjedoči o nebeskom Kralju koji daje slobodu, koji ju je primio u svoj dom i ljubazno joj podario blistavu baštinu. Anamarija nas u svojoj novoj velikoj obitelji sada podsjeća na sve ono Božje u svom životu i na vječno, beskrajno Gospodarevo imanje koje na nas čeka, njemu se nadamo, za nj živimo i gradimo ovaj svijet.
Sjetite se čudesa koja učini Gospodin!
On pozva glad na zemlju.
sve zalihe uništi krušne.
Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.
Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Gospodnja ga riječ potvrdi.
Kralj naredi da ga odriješe,
naroda poglavar oslobodi njega.
Za gospodara ga stavi kući svojoj,
za nadstojnika sveg imanja svoga.