Uz današnje Evanđelje: u mjesecu Krvi Kristove, na dan sv. Benedikta, zaštitnika Europe; Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, 11. srpnja
Pokojna Anamarija Carević do kraja zna što je žrtva. S veseljem je, puninom živjela, a onda ju je strašan potres odnio. Zna njezina obitelj. Izvrsno razumiju Dan sjećanja na genocid. I onaj na Bleiburgu i onaj u Vukovaru, i ovo što se zbiva iz dana u dan u ratovima koji ne prestaju, i mnoštvo nerođenih koji stradavaju pod srcem majke…
Zato se uzdižemo još jednom pogled pun vjere i usrdne molitve prema križu Gospodinovu, klanjamo se njegovu Srcu kako je to Anamarija činila od malena u Bazilici, zazivamo Predragocjenu Krv Kristovu da spasi naš stari kontinent koji pršti od želje za životom i grca, gušen u ispraznom nadmudrivanju i podmuklim natruhama sebične mrtvačke ideologije. Molimo zagovor oca Benedikta, koji nam je svima zaštitnik i tvorac onog redovničkog ideala koji je prenosio i čuvao bisere kulture uz pomoć prokušane strategije: ora et labora, moli i radi!
Živo vjerujemo da je draga Anči sada već dobila onu baštinu koju je Isus obećao: život – život kod njega, koji s njime blagoslovljeno traje i ne prestaje. Zato čuvamo uspomenu na sve ono Božje u njezinu životu i svom dušom kažemo “Hvala!” svima vama koji s nama ustrajno, velikodušno obnavljate našu baziliku – narodno svetište Presvetog Srca Isusova i gradite novi pastoralni centar u srcu grada:
Učitelju sveti, rekao si da bogataš teško može ući u ono kraljevstvo u kojemu nebo vlada, teško će prihvatiti Boga za kralja i pokloniti mu se kao pravomu, živomu Bogu. Rekao si da je Bogu moguće spasiti nas.
Kao odgovor neka prvak svih apostola, tvoj odabranik i namjesnik, u ime svih nas postavi ključno pitanje drevnoga biblijskoga mudraca: »Što ćemo onda mi imati? Što mi imamo od toga? Kakva je nama korist ako smo odmah sve ostavili i počeli tebe slijediti?«
Pogledaj sve nas na ovom starom kontinentu koji je od davnine tvojim imenom obilježen, u tebi je ukorijenjen! Spremno nas, milosrdno sve pouči! Utješi nas svojim riječima, daj nam perspektivu!
S naglaskom, ističući, govoriš. Amen, tako je, pouzdano je. Izravno nam se obraćaš i na tvoju se riječ možemo osloniti. Najprije nam, na prvom mjestu, progovaraš o tome da idemo za tobom, a zatim, na drugom mjestu, o odricanju i ostavljanju.
Mi koji tebe slijedimo, kad dođu novo nebo i nova zemlja, kad dođe novo stvorenje, bit ćemo s tobom. Kad ti, Sine Božji, kao pravi Bog i čovjek, sjediš na svojem slavnom kraljevskom prijestolju, onda i nama daješ da sudjelujemo i surađujemo s tobom. Ti si pravedan i vječan sudac svega svojega izabranog naroda, svih plemena.
Ako zbog tebe napuštam sve, ako mi je tvoje ime razlog i motiv, onda ću primiti stoput više: i dom i polje za rad, i obitelj – i braću i sestre, i roditelje i djecu, i dragu, voljenu osobu koja će me s ljubavlju pratiti i podupirati na mojemu putu. A u nasljedstvo ću dobiti život – život kod tebe koji s tobom blagoslovljeno traje i ne prestaje.
p. Niko Bilić, SJ (11. 7. 23.)
