Sadržaj i poruka današnjeg evanđelja: 18. nedjelja u god. C
Ilustracije: Silosi; Milosrdni Isus – https://www.evavukina.art/
Glazba: Beatitudes – Prayer Worship Instrumental
Koliko li je pokojna Anamarija, s ostalom djecom u Palmi, skupljala ono pravo blago u Božjoj vječnoj, beskrajnoj žitnici!? Naša je čvrsta nada da sada, bogata u Bogu, to blago uživa, i nas očekuje.
Uređeno, dotjerano, u ovim novim medijima, u Svetoj godini, o čuvenom evanđelju skroman, a drag i važan prinos, posvećen svima prijateljima i dobrotvorima ove naše Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnoga centra Anamarija Carević u Palmotićevoj 31 u Zagrebu. Hvala vam na ustrajnoj pomoći, iz dana u dan!
Za predah i smirenje, za dubinu i prihvaćanje Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Utješna, radosna vijest današnjega Evanđelja jest da se Bog objavljuje i upućuje svoju riječ i onom bezumniku (ἄφρων Lk 12,20) koji velike planove vrti u glavi i obilno misli na sebe. Bog ga suočava s realnošću. Otvara mu oči kao Uskrsli Isus učenicima na putu u Emaus, koje slično tako naziva “bezumnima” (ἀνόητοι Lk 24,25). Kako li je blaženo čuti da mi Bog progovara!? Koja li je to slast, smirenje, perspektiva?!
Najvažniju pouku Gospodin daje – ne u priči kroz prispodobu, nego prije toga, izravno mnoštvu (ὄχλος Lk 12,13) onih koji ga slušaju (πρὸς αὐτούς Lk 12,15.16). Tako precizno i tako jednostavno. Tvoj život nije ti u nečemu što nisi ti. Život mi nije u obilovanju (Lk 12,15), ma koliko bilo svega što posjedujem i koliko god to moglo biti potrebno i od pomoći. Život mi nije u imanju, pa ni u talentima koje mi Bog dade, nikako ne u mojim grijesima niti u bilo čemu što imam. Zato je Gospodin na početku blaženstava proglasio: “Blago siromašnima!” (Mt 5,3).
Život mi je u Božjim rukama. Život mi je u duši koju mi Bog dariva. I nisam ja vlastan dati joj da uživa, nego Gospodin govori dokle ovom zemljom hodim.
Mudri životni Učitelj Isus “ograđuje se” od zahtijeva da bude sudac i dijeli baštinu (Lk 12,14). Neće raditi za njihove interese. Nije nadležan – rekli bismo stručno. Zna Gospodin, Sin Božji, svoje poslanje od Duha Svetoga kojega Otac s neba izobilno dariva onima koji ga zamole (Lk 11,13). Ne da se Rabbi iz Nazareta uhvatiti u pohlepne mreže koje između sebe pletu dvojica braće, kao već Kajin i Abel, pa potom Ezav i Jakov. Gospodin je došao baciti mrežu Božjeg kraljevstva u kojoj vrijede Božji interesi, u kojoj brat s bratom treba vidjeti što će s baštinom da bude za život. Koliko je pak otac pri tom važan pokazat će Isus tri poglavlja kasnije u čuvenoj zgodi s rasipnim sinom i njegovim starijim bratom.
Koji je grijeh evanđeoskog bogataša? Ne zacijelo u tome što mnogo ima i što mu je zemlja obilno rodila. Ta i sam se morao dobrano znalački, pomno, s marom pobrinuti oko toga. Njegov je problem klasični egoizam: ja ću učiniti (2x ποιέω Lk 12,17.18), ja ću skupiti (2x συνάγω Lk 12,17.18), ja ću srušiti (καθελῶ Lk 12,18) pa ću izgraditi (οἰκοδομέω Lk 12,18), ja ću dati mir duši svojoj, ja ću uživati… Što jednom, što po dvaput, ponavlja on točno sedam biblijskih puta glagol u prvom licu (2x učiniti, 2x skupiti/zgrnuti, srušiti, podignuti, reći). To su moji plodovi (καρπός Lk 12,17), moja dobra (ἀγαθόν Lk 17,18) kaže on. Ne vidi on da mu je zemlja dala urod (Lk 12,16). Dar je to koji prima.
Njegov je problem što u svojoj čudovišnoj razornoj, revolucionarnoj logici, planira najprije sve srušiti (Lk 12,18). Njegov je problem što sebi zgrće blago (Lk 13,21), ne misli uopće na svoju obitelj, na zajednicu u kojoj živi, na svoj narod. Tko se pred svojim najbližima zatvara u zidine, i pred Bogom će sama sebe zatvoriti. Ali Bog, eto, probija led staroga čovjeka i nudi mu da se odjene u novoga!
Dobro je i valja se revno potruditi, zasukati rukave i u znoju lica svoga zahvalno primiti urod koji zemlja daje (Lk 12,16). Valja napuniti žitnice (usp. Lk 12,18) i razborito, marljivo pripraviti što treba za sebe i svoje bližnje, za naš grad, za našu domovinu.
Ali život – život je u duši. Ono pravo bogatstvo duše koje ostaje za vječnost, ono bogaćenje u koje se isplati uložiti sav napor i skrb, investirati sve ljudske dionice to je Bog sam koji nam se daje u Riječi i Kruhu danas, na oltaru. To je ono obilovanje (περισσεύειν Lk 12,15) koje u svemu vrijedi i u kojemu je život (ζωὴ Lk 12,15).
Niko Bilić, SJ
