Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja u utorak 3. vazmenog tjedna: Dj 7,51 – 8,1a; Iv 6,30-35
Ilustracija: Man of Galileee – The Fine Art of Joseph F. Brickey
Glazba: Tantum Ergo (Divnoj dakle) – Enzo De Rosa & Isabelle
U zahvalu svima vama, poštovani molitveni članovi i prijatelji naše Zaklade za obnovu bazilike Bazilika Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević u Palmotićevoj 31 u Zagrebu. Za smirenje i okrjepu duši, za novo otkrivanje i primjenu Kristova Evanđelja, za još smjernije klanjanje Isusu uskrslom, za čitanje i slušanje:
Nakon strašne muke i teškoga križa, nakon prave ljudske smrti, smijemo li reći da je ovo sveta kampanja Krista uskrsloga koja se odvija pod nazivom „Mir vama!”. Tako glasi Isusov pozdrav nakon Uskrsa i obilježava njegovu smirujuću, duhovnu terapiju za učenike. Ne buči, ne viče na trgovima (usp. Iz 42,2). Onu krhku trstiku naše nade, ako je napukla, neće polomiti; ako svjetiljka naše vjere samo tinja, Dobri Pastir je neće ugasiti (usp. 42,3).
Na početku Isus je strpljivo podnosio četrdeset dana pustinje i kušnje (Mk 1,13). Sada opet punih četrdeset dana sveti Učitelj strpljivo čvrstim dokazima pokazuje svojima da je živ, da je prisutan (Dj 1,3). S njima je. Otvorio im je pamet da razumiju Pisma (Lk 24,45). Tumači što se sve ispunja na njemu (Lk 24,27.44). Evo, đakon Stjepan ističe kako je Bog svome narodu dao Zakon po anđeoskim uredbama (Dj 7,52), kako su proroci navijestili dolazak Pravednika (Dj 7,51). Mnoštvo naroda u evanđelju zna da su oci blagovali manu; znaju što je pisano (Iv 6,31).
Nakon Uskrsa znatno lakše, dublje i smirenije shvaćamo s kakvim to ljudima Isus ima posla. Kakav smo to mi Božji narod? Malo prije, u istom evanđeoskom poglavlju (Iv 6,1-15), Gospodin je čudesno nahranio tisuće – baš kao što nas hrani za svojim euharistijskim oltarom, evo, i danas! A oni – traže znak, pitaju koje je njegovo djelo (Iv 6,30)! Pa zaista smo tvrde šije, zaista imamo pogane uši i pogansku pamet (usp. »tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju« Dj 7,51) ako ne vidimo očite stvari, ako ne prepoznajemo divan dar koji nam Bog daje.
Je li nam utjeha – još više pouka – slušati kako je to bilo tada, u Stjepanovo doba, kratko nakon Kristova uskrsnuća? Očajan razdor kida Božji narod, a Isus ga je svojom smrću i svojim uskrsnućem otkupio! Stjepan je pun Duha Svetoga (Dj 7,55), a evo njih, opiru se Duhu Svetom (Dj 7,51), i to naraštajima traje (»kako oci, tako i vi«). Oci su progonili proroke i ubijali ih (Dj 7,52), a sinovi će složno kamenovati Stjepana (Dj 7,58). Na to će i mladi farizej od farizeja Šaul, Hebrej od Hebreja, pristati (Dj 8,1).
Poslije Uskrsa čas je za obraćenje: Kome dolaziš? U koga vjeruješ? (usp. »tko dolazi k meni… tko vjeruje u mene« Iv 6,35).
Stjepan nasljeduje svojega Gospodina. Tamo u početku, već kod krštenja, nad Isusom se nebo otvorilo (Mk 1,10). Sada Stjepan gleda otvoreno nebo (Dj 7,56). Raspeti Gospodin molio je: »Oprosti im!« (Lk 23,34). Sada Stjepan moli: »Ne uzmi im ovo za grijeh!« (Dj 7,60). Sin Božji smjerno je predao duh svoj (Lk 23,46; Iv 19,30), sada to Stjepan čini (»Primi duh moj!« Dj 7,59). Primjećujemo bitan teološki korak. Prije je to molitva Bogu, Ocu nebeskom; Stjepanu je jasno: Isus je Bog. On vidi: Sin je jedno s Ocem.
Danas je prava zgoda da dubinski odbacimo izdaju i oduzimanje života (»izdajice i ubojice« Dj 7,52). Sada je čas da svim srcem poslušamo što nam to Gospodin govori. »Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim« (Ps 85,9).
Pitali su (»Kakvo?«, »Koje?« Iv 6,30), i Učitelj im odgovara (Iv 6,32). Najprije ih oslobađa temeljne zablude. Nikakav Mojsije – koliko god on vrijedan i važan bio! Bog daje kruh s neba. A onda Isus izravno odgovara na pitanje koje znamenje čini i koje je njegovo djelo (Iv 6,30). On, Kruh Božji, sišao je s neba da nahrani stvoreni svijet (6,33). Daje život svijetu – daje nam kruh istinski (Iv 6,32), životnu hranu (»kruh života« Iv 6,34).
Pred tom dobrotom i mi tvrdovrati prepoznajemo svojega Gospodina (κύριος Iv 6,34) i počinjemo iskreno moliti: »Daj nam! Daj nam uvijek! Daj nam danas!« (Iv 6,34). I opet Gospodin dobrostivo odgovara na molbu (»Reče Isus« Iv 6,35). Zato molimo danas za sav Božji narod da se ne oglušimo spasiteljskom Kristovu pozivu. Jer našu smjernu molbu Gospodin ovako odgovara: »Dođi k meni! Vjeruj u mene i utažit ćeš svoju duhovnu glad i žeđ!« (usp. »Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada« Iv 6,35).
Niko Bilić, SJ
